Sjecanja naseg zivota, naseg rada i nasih djela ce se nastaviti sa onim koji ostaju.


Rosa Parks (1913 - 2005)

Inace, moram jos se prisjetiti jedne izvanredne situacije. Tokom treninga, svremena na vrijeme O-Sensei bi rekao: “Slijedeci izvodi Shimizu (tehniku)”, i klimnuo bi da sada bih ja trebao da bacim Mr. Hioki bez oklijevanja, jer naravno nije bilo nijednog drugog Uke-a sem njega. Posto Mr. Hioki nije bio tako pomirljiv Uke ja sam mislio da ga nemogu ozbiljno baciti. Ali Mr. Hioki je bio Mr. Hioki, i ozvbiljnim pogledm bi rekao pokazujuci svoju spremnost: “Molim te napadni bez uzdrzavanja”. Razmisljajuci sada detaljno o toj situaciji, pretpostavljam da je O-Sensei pokusavao da me nauci da bez obzira ko je partner, mora se uvijek ozbiljno raditi.

Pogodilo se da je bas na dan treninga O-Sensei otisao negdje zbog hitnih obaveza. Mr. Hioki se pojavio nesto ranije i napomenuo: “Danas malo zurim, pa bih zavrsio trening ranije”. U medjuvremenu O-Sensei, koji je otisao sa napomenom da ce se vratiti u vrijeme treninga sa Mr. Hioki, se jos nije vratio. Mr. Hioki je rekao: “Hvala na odlicnom treningu”. Brinuo sam se za vrijeme, ali Mr. Hioki je takodje bio u stisku s vremenom, pa sam se potrudio sto sam najbolje znao da ga ucim, i Mr. Hioki je otisao poslije ok 20 minuta vjezbe. Odmah zatimese vratio  O-Sensei i pitao: “Da li je dosao Mr. Hioki?” a kada sam zadovoljno odgovorio: “Dozvolio mi je da radim trening umjesto Vas”, O-Sensei, koji se odjednom promijenio, bi veoma ljut. Pitao je: “Da li si stvarno mislio da si sposoban da preuzmes ucenje Mr. Hioki-ja?” a oci su mu izgledale kao da ce iskociti. Iako sam se tada slozio sa rijecima O-Senseia, u glavi sam mislio: “Do djavola, kakone razumije”.

Ovaj privatni trening je bio zakazan jednom nedjeljno, i vjerovatno je O-Sensei sa zadovoljstvom cekao na njega, kao sto je i Mr. Hioki imao interes za ove susrete sa O-Senseijem. Jednostvano, on je bio osoba sa izuzetno prijatnim karakterom.

Poslije casa slijedeceg jutra sa O-Senseijem, koji se cinio da je zaboravio jucerasnji incident, on je rekao: “Shimizu, mozes li  molim te kupiti hleb (O-Sensei je volio zasladjeni hleb)”, i dobio sam nekoliko novcica u ruku. Ignorisao je ljude u birou, koji su se pitali: “Sta li se to desilo medju njima?” i pricao je samnom u suncanom uglu Dojo-a dok smo nas dvoje jeli hleb. Dobro se sjecam kako sam bio srecan jer O-Sensei je izgledao malo zabrinut za mene; kako sam ja podneo jucerasnji incident.

Ovo se desilo prije skoro pola vijeka, a gledajuci na to sada, mogu samo da potvrdim divan karakter O-Senseia.

© preveo Ichiro Murata i Peter Nawrot 07/2009, Igor Raznatovic 10/2009

Ako bih dozolio sebi da budem smion, mogao bih pomenuti da me O-Sensei pitao da budem Ukemi (osoba koja trpi radnju - bukvalni prevod) , i tako sam bio Uke za O-Senseia i radio sam Ukemi za Mr. Hiokia. Bio sam ponosan, jer niko drugi nije primljen na ovaj specijalni trening. U to doba Mr. Hioki je bio u svojim sezdesetim godinama i patio je od Dijabetisa, te je odmarao svakih deset minuta. Ove pauze su mi dozvoljavale da postavim uvijek spremna pitanja O-Senseiu i naucim neke detalje teskih tehnika. On bi obicno zadovoljno odgovorio: “Pokusaj da me uhvatis ovako” ili “Probaj da me napadnes”, i tako bih naucio veoma vrijedne tehnicke detalje. Danas smatram ove tajne tehnike kao svoje blago.